Krštenje kojim ulazimo u to intimno zajedništvo s Njime

Iz Evanđelja po Luki; Lk 3,15–16.21–22

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

51ZSVLMWRO

Promišljanje

Zastao bih danas na riječima koje nam govore o otvaranju nebesa. Sjeti se mora i onoga što vidimo, kad za sunčanog dana promatramo liniju horizonta, daljinu, mjesto gdje sa spajaju nebo i zemlja. Tamo ne postoji granica. Nebo pruža svoje ruke i zemlja prihvaća nebo.

Upravo nam to donosi ovaj odlomak evanđelja.  Sjedinjenje čitavog stvorenja sa svojim Stvoriteljem. Slika koja je tu da nam pokaže što nam je činiti kada naše sile malakšu, kad više ne možemo funkcionirati kao do sada. Tada se trebamo sjetiti ovog trenutka, trenutka kada vidimo što Gospodin čini onima koje ljubi. A znamo da ljubi sve nas, ta zato je i Isus došao na ovaj svijet – da nam objavi ljubav Gospodnju. I ovdje vidimo tu ljubav. Otac proslavlja Sina, šaljući Duha Svetoga da nam pokaže kako izgleda njihov odnos. To je odnos u kojem sudjeluje čitavo stvorenje. Sve što je stvoreno jest stvoreno s razlogom da bude proslava Gospodnja. Da se ostvari u gledanju slave Njegove. A kako se to zbiva?

Kroz zajedništvo s Gospodinom, vršenjem Njegove volje. Jer, u svojoj biti, njegova volje je i naša volja. Da bi se to postiglo, da bismo shvatili tu unutarnju povezanost s Gospodinom, potreban je Duh Sveti, potrebno je krštenje. Krštenje kojim ulazimo u to intimno zajedništvo s Njime. A to nije kraj, nego početak.

Vidimo što je bilo s Isusom nakon krštenja. Odlazi u pustinju i suočava s s Sotonom. To je savršena slika naših života. Oni često nisu lijepi, dapače, teški su i ružni. Takvi i ostaju, ako gledamo samo na kušnje i napasti. Nešto se drugačije događa kada svoje poglede usmjerimo prema ljubavi koja nam je darovana u krštenju – Otac, Sin i Duh Sveti. To zajedništvo u krštenju smo primili, ali da ga zaslužimo u potpunosti, u vječnom životu, moramo cijeli život upraviti i graditi na tom temelju. To je život vjere i predanja.

A taj život uključuje patnju i bol, radost i mir. Na početku života nam je već darovano ono što ćemo na njegovom kraju imati u potpunosti – život vječni. To je trka o kojoj govori sv. Pavao. Trka života. Trka vjere.

Promisli gdje si tu u toj trci. I sjeti se krštenja. I zato postojan budi jer On je uz tebe!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 9. siječnja 2016., in Blagdani i svetkovine, Evanđelje, Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: