Riječ. Svjetlo. Život.

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 1, 1-5.9-14

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

OPGKG6MWC7

Promišljanje

Riječ. Svjetlo. Život. Veza koja postoji od kada čovjek pamti. Bez svijetla nema života. Biljke ne mogu proizvoditi kisik bez svjetla. Bez kisika života nema. Tako jednostavno, a tako čudesno. Nije li sama činjenica da je planet Zemlja jedini do sada poznati planet na kojem počiva uopće život, nešto što nas upućuje na Svjetlo?

A gdje je to Svjetlo? Često ga ne vidimo. Magla, poput one koja je obavijala Medvjednicu kroz protekla dva tjedna kao da se uvukla u naša srca. Ne vidimo ništa a još gore je što i ne želimo vidjeti. Što to? To da se za svjetlo treba pobrinuti. Ono nam je povjereno. To je iskra života koja je utkana u svakog. To je sam Gospodin koji nas je prizvao u život i želi da s njime postojimo. Ne negdje ispod njega već upravo s njime. Naglasak je na zajedništvu. S njim. A to je teško za prihvatiti.

Zašto? Zato jer onda trebamo živjeti kako je dostojno takvog Boga. Živjeti u ljubavi i iz ljubavi. Biti kakav je Isus bio. Jasno, lakše je reći da je to nemoguće i prepustiti se životu koji živimo. Bez promjene, bez ičega.

Današnji blagdan nas upravo tome uči. Ne možemo ostati ravnodušni na sve ono što Gospodin čini za nas. Ne možemo ostati isti od trenutka kada je on sam, Gospodin postao jednim od nas. Ni više ni manje, nego čovjekom. I što nam je time pokazao? Upravo to što nam evanđelist Ivan donosi – da nam je podarena moć da budemo djeca Božja. A to je uistinu nešto veliko. Veliko jer ispunja naša srca. Biti postavljen na razinu Gospodina je ono za čime svatko teži jer teži biti jedno s onim tko ga je stvorio, s onim koga ljubi.

Zato temelj treba biti upravo nasljedovanje Isusa. I to u predanju kako je On činio, volji Oca. Biti svjetlo drugima umjesto tražiti svjetlo. Biti ono što ne primamo od drugih. Biti svetac ondje gdje sveci ne postoje. To je trajni zadatak djeteta Božjeg. Čini tako!

Neka ti je blagoslovljen Božić!

Br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 25. prosinca 2015., in Blagdani i svetkovine, Nekategorizirano and tagged , , , . Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: