To je obećanje spasenja

Iz Evanđelja po Luku; Lk 3, 1-6

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:

»Glas viče u pustinji:

’Pripravite put Gospodinu,

poravnite mu staze!

Svaka dolina neka se ispuni,

svaka gora i brežuljak neka se slegne!

Što je krivudavo, neka se izravna,

a hrapavi putovi neka se izglade!

I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

3HM32M0YSH

Promišljanje

Vrijeme u kojem živi i djeluje Ivan Krstitelj je bilo teško vrijeme za Izraelski narod. Kako nam i ovaj odlomak donosi podatke, zemlja je bila rascjepkana. Mnogo malih vladara i vladarića, knezova i knezovića a iznad svega Rim, koji poput „majke“ ujedinjuje sve. Vladao je Pax Romana – Rimski mir – vladavina jednog čovjeka, cara. Ujedinjujući element cijelog tadašnjeg svijeta, kako se govorilo. A istina je bila upravo suprotna. Rimska politika – Divide et impera dovela je do prividnog mira, a zapravo je sve bilo prožeto nasiljem, dok je s jedne strane bio mir je u cjelokupnom carstvu, male državice su se međusobno uništavale.

Upravo u to vrijeme, Gospodin šalje svojeg sina, a pred njim je poslan čovjek, Ivan Krstitelj. Nalazimo se u došašću i ovaj odlomak pred nas stavlja čovjeka koji se potpuno predao volji Božjoj. Pogledaj kako u svijetu razdiranom nasiljem, izrasta Božje obećanje. Koje li to obećanje? To je obećanje spasenja. To je najava onoga što se ima dogoditi. Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. To je poruka koju nam donosi Ivan Krstitelj. To je poziv čovjeku da se odazove na pripremu svog srca na dolazak Spasenja i spasitelja. Vidimo koje sredstvo nudi Ivan, obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha. To nije krštenje u smislu sakramenta krštenja koji je nama poznat. To je krštenje koji označava na vanjski način okretanje svojeg srca prema Gospodinu. Plodovi tog krštenja su navedeni, da se poravnaju staze, da se dolina ispuni, da se gora i brežuljak slegne, da se izravna što je krivudavo a što je hrapavo da se izgladi. To je u samoj svojoj biti znak potpunog predanja Gospodinu. I to ne samo na razini odluke. Sama odluka ne čini ništa, potrebna je akcija – djela. Djela su ono što nas čini uistinu kršćanima, nasljedovateljima Isusa Krista, prijateljima Ivana Krstitelja.

Vidi što je on radio. Naviještao je Spasenje ljudima kada spasenja nije bilo na vidiku. Vjerovao je Gospodinu čiju je riječ primio. Nije kretao od svojih misli i svojih strahova, bolova, tuga i jada ili možda sreće i zadovoljstava. Nikako! Ivan je polazio od Gospodina, svoj život je ravnao prema Njemu, kako bi pripravio put Isus Kristu. To je ono što moramo i mi činiti ukoliko želimo osjetiti spasenje. Ono nam se nudi, ali je važno da ga prihvatimo cijelim srcem – što će reći i mislima ali i djelima. A djela su jednostavna – samo slijedimo ono što nam Ivan zacrtava. A to je da s onim s kim smo u svađi – pomirimo se, ako nekome treba pomoći – pomognimo mu, ako znamo da je netko usamljen – posjeti ga, ako osjećamo da je nekome potrebno prijateljstvo – daruj mu vrijeme. Ukratko, budi čovjeku čovjek, kako je nekad netko negdje napisao. To je najbolji put po kojem će doći Isus.

Čini tako, gradi puteve, snizuj bregove, ispunjavaj doline, ravnaj krivudave staze – to će reći, svoj život. Svoju dušu i duh i tijelo tako usmjeravaj da u njemu sve postane novo, obuhvaćeno Duhom Svetim. To je ono što je Ivan činio. Slušajući Božju riječ činio je pravo i pravicu – naviještao je spasenje.

A spasenje je ono što nam je Isus donio – vijest da smo djeca Božja ako prihvatimo Riječ. Ivan je to znao i učinio i zato je izvršio svoju zadaću, navjestio je Isusa i pripremio mu put. Prvo u svom srcu i životu a onda je i druge doveo do Isusa. I ti čini tako, pripravljaj put Gospodinu kroz svoj život – živeći kao dijete Božje – strpljivo u kušnjama, uvijek u molitvi i usmjerenosti na Boga. Sve nevolje podnoseći strpljivo, nikad ne zaboravljajući da tko ne traži Kristov križ ne traži Kristovu slavu, kako nas lijepo uči sv. Ivan od Križa.

br.Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 5. prosinca 2015., in Evanđelje, Nekategorizirano and tagged , . Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: