To je njezina veličina – izlazak iz sebe

Iz Evanđelja po Marku; Mk 12, 38-44

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:

»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

59PV3K0KF8

Promišljanje

Ovdje se sudaraju dva svijeta. Farizeji i udovica. Farizeji su na liniji bogataša, čine i ljube istu stvar – svoj ego, odnosno ono što oni smatraju da je važno a to je biti u centru pažnje, biti netko i nešto. I to zato jer si ti sam po sebi nešto, kao npr. da farizeji zbog dugih haljina i prvih sjedala kao da zaslužuju neku čast, pohvalu u ljudskim očima. Tako i bogataši, koji bacaju mnogu u hramsku riznicu, u prinos rekli bismo danas Crkvi. Udovica čini suprutno, onda ubacuje sve što ima. U Izraelu udovica nije imala prihode, nije živjela od imanja svog muža jer žena nije imala pravo naslijediti imanje. Zbog toga su udovice ugrožena skupina te se je cijelo društvo za njih trebalo brinuti. Vidimo da se ovdje događa apsurd – farizeji kao prvaci molitve ne pomažu nikako njoj, a bogataši umjesto da pomognu sirotinji bacaju novac u riznicu.

Kakvu nam pouku Isus ovdje daje?

On nam otkriva jedan dio Božjeg srca. Uči nas kako funkcionira Gospodin sam i kako bismo mi trebalo funkcionirati. Isus iščitava iz udovičinog postupka predanje koje ona ima prema Gospodinu. Za njega daje, može se čak reći i žrtvuje svoj žitak – sve ono što ima. Njezin život je usmjeren prema Gospodinu. Toliko joj je stalo do njega da će se odreći i tog novca iz ljubavi prema Njemu. To je njezina veličina – izlazak iz sebe i davanje Gospodinu onoga što joj je potrebno za život.

To ne znači da i mi trebamo tako raditi doslovno. Pouka je u tome da u životu koji nam je dan činimo to, da se predajemo Gospodinu kroz naš posao, obitelj, prijatelje, ljude koje ljubimo i stvari koje svaki dan činimo. Kad sve to upotpunimo molitvom i odlaskom na Euharistiju nedjeljom tada naš žitak postaje Njegov.

Vidimo koliko je Isus konkretan, kako se preko naših djela i čina očituje naše predanje Gospodinu. Kako je naš život svjedočenje naše vjere. Nisu farizeji bili indiferentni prema Gospodinu, nisu bogataši bacali mnogo jer nisu shvaćali Gospodina, znali su oni jako dobro. Samo su htjeli vlastitim snagama nekako „progurati“ se u prisutnost Božju.

I u svemu tome zaboravili su da boravak u blizinu Gospodnjoj uključuje žrtvu i predanost. Predanost onome u što vjerujem i žrtvu da ustrajem u tom predanju. To se očituje u životu a ne u riječima. Stoga, pogledaj svoj život i vidi, gdje se nalazi tvoj žitak i što ti donosiš pred Gospodina u svojim molitvama. Jer, to je ono po ćemu ćeš biti suđen.

Neka ti misao Ivana od Križa pomogne u traženju odgovora: „U predvečerje svojega života bit ćeš pitan o ljubavi.“

br.Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 7. studenoga 2015., in Evanđelje and tagged , , . Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: