Gledati srcem je važnije nego gledati očima

Iz Evanđelja po Marku; Mk 10, 46-52

U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

tumblr_nugt00D8pg1slhhf0o1_1280

Promišljanje

Jerihon je jedan od najstarijih gradova. Grad uključuje život među određenim brojem ljudi, nekako „uklopljen“ u taj sustav, u određenu masu. U masu koja živi na jednom području, ograničenom zidom. Često smo ograničeni zidom, zid koji nas sprječava da postanemo potpuni ljudi. Otuda dolazi sljepoća. Prepoznajem sebe u slijepcu Bartimeju. Ne kao da sam fizički slijep. Promatram odlomak iz perspektive napretka duše, ostvarivanje slobode, izgrađivanja sebe.

Bartimej je bio slijep jer se uklopio u život u društvu, prihvatio je njihova pravila i tako je postao „prosječan“, zadovoljio se time da bude dio mase. Čuvši za Isusa, i za ono što On čini, da oslobađa iz mase, da daje čovjeku priliku da slobodno kroči svijetom. Da ta sljepoća, ta uhodanost u život u gradu, u sigurnosti, u jednom svijetu koji potpuno poznaje i koji mu ne omogućuje da krene naprijed, da zakorači u dubinu svoje duše i da vidi dalje od svoje sljepoće, od toga da bude uistinu slobodan.

Susrevši se s Isusom, Bartimej, kao da biva otrgnut iz jednog sna. Sna kojeg je sanjao, koji ga je izbacio iz njega samog, iz putanje života u koju je bio smješten. Sam sebe smjestio je u to društvo, u masu. Kad vidi Isusa, čuvši od drugih ljudi što sve on čini i na koji način ozdravlja ljude, želi mu pristupiti. Ne zato da samo progleda, već da progleda srcem. Gledati srcem je važnije nego gledati očima. Srce nas uči da moramo polaziti od nas samih. To znači da mi moramo ljubiti Gospodina i činiti ono što je On zapovjedio, a jedna je zapovjed – ljubav. To je ono što je ozdravio Bartimeja – ljubav. Ljubav Gospodina našega Isusa Krista.

On je vjerovao da može biti ozdravljen i ozdravio je. Kada je progledao uputio se za Isusom, uputio se izvan zidova, izvan grada, izvan mase. Odlučio je slijediti svoje srce. Pa makar ga to odvelo daleko od sigurnosti i udobnosti, čak i u nepoznato i tamno, daleko i tužno. No on slijedi srce, slijedi Isusa.

Vidiš, kako je povezano, vjera s hrabrošću. Hrabrošću da nosimo sami sebe, da idemo dalje, da budemo vjerni Gospodinu. To je životna borba. Borba stvaranja sebe. Kako ti stvaraš sebe? Na koga se obikuješ, tko je tvoj uzor?

Vodi se primjerom slijepca Bartimeja, on je slijedio Isusa. Slijedi ga i ti, i vidi dali si slijep ili progledavaš. Neka te obasja Vječna Mudrost da upraviš svoje korake k stazi vječnog života!

Br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 24. listopada 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: