Ljubav koja nas toliko ljubi da daje samu sebe

Iz Evanđelja po Marku; Mk 8, 27-35

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

NEDMP2GAUM

Promišljanje

U odlomku, čini mi se kao da nam Isus donosi prikaz kako Gospodin postupa sa svakim od nas. Kako nas odgaja. Isus upućuje pitanje učenicima o tome što oni misle tko je on. Petar odgovara u ime svih da je on Krist. Priznaje ga za Mesiju, za onoga tko ima doći, tko je Spasitelj.

Vidjevši da ga ispravno razumiju, Isus im počinje govoriti direktno o onome što je Gospodnji plan. Govori o muci, smrti i uskrsnuću. Govori o odbacivanju od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca. Sam Evanđelist nam govori da im je otvoreno pričao. Dakle, nema više potrebe za tumačenjem. Kako to učenici primaju?

Jako teško. Opet se Petar javlja, te govori Isusu da se njemu to ne smije dogoditi. Isus ga tjera od sebe jer ne slijedi Božje riječi već ljudske.

Zašto ga naziva sotonom? Pročitah u jednom komentaru da je to zato jer Petar, poput sotone, želi Isusa odvratiti od puta kojim ga vodi Otac. Ne želi slijediti Očevu volju. Sjetimo se kušnje u pustinji i što se tamo dogodilo, kako je sotona htio odvratiti Isusa od služenja Gospodinu. Tako ovdje Petar to čini. Ne želi slušati besjedu o muci i križu, o patnji, o odbacivanju. A upravo to je ono što Otac želi.  Želi da preko teškoća ne dođe do izražaja ljudska snaga i sposobnost već Božja ljubav. Ljubav koja nas toliko ljubi da daje samu sebe. Predaje se ljudima da ga razapnu.

Isus nije odbacio Petra. Nije mu rekao odlazi i ne vraćaj se više. Nipošto.

On čini upravo suprotno, zna kako je teška besjeda o križu njegovim učenicima. Stoga im objašnjava kakav je to poziv koji im je uputio na početku, kad ih je pozvao da idu za njim.

I ovdje im otvoreno govori. Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Što li se krije iza tih riječi?

Upravo ono što im je gore navijestio. Da Sin čovječji treba trpjeti, biti odbačen, umrijeti i uskrsnuti. Upravo to leži u samoj srži onoga zašto je Isus utjelovljen, te zbog toga je to utkano i u poziv učenika. Križ nije nešto što možemo zaobići već je on temeljni dio našeg poziva. Poziva na svetost. Svi smo pozvani na svetost, i svakome je povjerena sposobnost da ju ostvari. Samo mora slijediti Isusa i uzeti svoj križ.

Taj križ, nekako mi se čini, jest upravo čovjek sam. Sa svojim slabostima i krepostima, sa napetošću između smrtnosti i besmrtnosti. Sa onim što jest i onim prema čemu preže. Čovjek sa svojom naravi i željom za besmrtnošću koja je usađena u njegovo srce.

Upravo ta spoznaja, da smo nedovršeni, te da tek po dioništvu u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću postajemo cjeloviti, ispunjavamo smisao našeg postojanja, jest ono što Isus predaje svojim učenicima.

To je gubljenje našeg života da bi dobili život. Gubljenje naših ideja i naše volje za nešto više. Za ljubav prema Gospodinu i bližnjemu. Žrtvujući sebe i naizgled gubeći svoj život mi ga u biti zadobivamo. Kao što je Isus, naočigled, umro tek da okusi miris uskrsnog jutra, tako i mi, kako nam se život „troši“ u službi drugih i u nasljedovanju Isusa, zadobivamo uskrsnuće. Zadobivamo život vječni.

I upravo to treba biti motivacija našem cjelokupnom djelovanju.

Br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 12. rujna 2015., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: