Poziv na vječnost

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 6, 51-58

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

OCV9V4T8HD

Promišljanje

Tri riječi nekako mi upadaju u oči. Kruh, blagovanje i život.

Kruh jest namirnica koju povezujemo s životom samim. Ako kruha ima ima i blagostanja. Određen minimum života. Ako kruha ima, gladni nećemo biti. Zato nas je i Gospodin naučio da molimo za kruh naš svagdašnji.

Blagovanje uključuje zajedništvo, a zajedništvo se stvara ondje gdje se ljudi okupljaju. Okupljaju se oko stola na kojem se blaguje. I tako stvaraju zajedništvo. Gdje je zajedništvo tamo nema tuge ni žalosti, već radost biva temeljem. Radost zbog života samog.

Život jest radost. Radost što možemo osjetiti sve ono što osjećamo. Naše tijelo, sunce, vjetar, kišu, snijeg, prijateljstvo, ljubav, bol, patnju, jad. Sve to ulazi u život. Sve sastavnice, kako pozitivne tako i negativne su život. Život koji nam je povjeren. On jest dar. Mi postojati željeli nismo. Poslani smo u egzistenciju. Smješteni smo u ovo tijelo. I dana nam je sloboda da ostvarimo taj dar, život, koji nam je povjeren.

A gdje ćemo ga ostvariti?

To nam Gospodin govori. Ostvarit ćemo ga po njemu, s njim i u njemu. Pitaš, zar je sve to moguće? Nije li ipak logičnije ono što Židovi kažu Isus?

Jest, logičnije jest. No, ta logika vodi u smrt. Smrt onoga što nam je povjereno. Jer život, kad ga promatramo, je sam po sebi predivan, i zar ne bi bilo ludo da on traje točno određen dio vremena?

Zar bi jedan dar, takve vrijednosti, gdje je čovjek skoro jednak Bogu, gdje mu je dano da stvara, oblikuje svoj život, da formira zajednicu, prijatelje, potomstvo, traje tek djelić vremena?

Pogledaj u sebe i vidi dali se slažeš s tim. Pogledaj na svoju smrtnost i vidi kamo ona vodi. Ti si stvoren za vječnost. Promisli o tome. Nije li ovaj odlomak upravo to? Poziv na vječnost.

I onda nam je ocrtan put kako doći do vječnosti. Blagujući kruh koji s neba silazi. To znači prijateljevati s Isusom, kroz sakramentalni život i kroz djela koja činimo. Biti uronjen u molitvu tokom cijelog dana dakle sve stavljati u kontekst odnosa s Njime. Jer, kruh nam daje snagu, krijepi nas, da možemo ići dalje. Tako i On, daje nam snagu i darove da možemo ići naprijed i da možemo ostvariti poziv na vječnost.

To nije tek puko naklapanje, već stvarnost koja po vjeri se odjelotvoruje u našim životima. Pogledaj svoj život i vidi za što trebaš zahvaliti Njemu. Pogledaj gdje je taj kruh nebeski u tvom životu.

Traži ga! I ostvari svoj poziv na vječnost!

br.Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 16. kolovoza 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: