Želiš da budem poput Tebe.

Iz  Evanđelja po Luki; Lk 1, 39-56

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama

i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

Ta otkuda meni

da mi dođe majka Gospodina mojega?

Gledaj samo!

Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega,

zaigra mi od radosti čedo u utrobi.

Blažena ti što povjerova

da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče:

»Veliča duša moja Gospodina,

klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje:

odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,

sveto je ime njegovo!

Od koljena do koljena dobrota je njegova

nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje,

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja,

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima,

a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga,

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Riječ Gospodnja.

2PIKC3JGR2

Promišljanje

Pred ovakvim tekstom, nije potrebno govorit ništa. Samo ću ukratko dati ono što želim predati Gospodinu kad promatram djela koja mi On čini.
Oče, ne znam zašto me ljubiš.

I ne znam kako da ti uzvratim na tu ljubav. Sve što učinim, kao da nestaje u onome što jesam i u onome što postajem. Poput kapljice koja se razbija o kamenu.

I tada, tada ja nestajem. Nema me. Kao da nikad postojao nisam.

A što ti činiš?
Sabireš me.

Tu si.
Čekaš.

Sve te kapljice puštaš da idu svojim tokom. I tako me mrviš.

I što tada?

Puštaš me. Puštaš da vidim što Ti želiš.

A što želiš?

Želiš da budem poput Tebe.

Da se razdajem za druge ne jer to želim ili moram. Ne. Nikako.

Nego jer ljubim.

Ljubim tebe, i sve u čemu si Ti i sve što Ti jesi.

Kapljica svaka srcu drugom ide. I dolazi na mjesto odavno namjenjeno za nju.

Da potakne u nekome bar mrvicu Ljubavi.

To shvaćam i na tome sam Ti zahvalan. Što me činiš svojim.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 14. kolovoza 2015., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: