On mijenja čovjeka iznutra te se to očituje na van

Iz Evanđelje po Ivanu; Iv 6,24-35

Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: “Učitelju, kad si ovamo došao?” Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.” Rekoše mu dakle: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?” Odgovori im Isus: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.” Rekoše mu onda: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.” Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” Rekoše mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.” Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

artisan-loaf

Promišljanje

Radite za hranu koja ostaje za život vječni i djelo je Božje da vjerujete u onoga koga je on poslao. Kakva je to hrana? Kakvo je to djelo?

Hrana jest ono što nas održava na životu. Djelo je ono što od nas čini suradnike Gospodnje. Hrana jest utkana u sam život. Gdje nema hrane, nestaje i života. Čitav kozmos tako je stvoren. Od samog začetka, od kada su sve tvari nastale, preko zvijezda koje prerađuju vodik u helij, svi materijali, prelaze jedan u drugi koji im je potreban. I tako nastaje novo, nastaje život. Biljke, životinje, čovjek moraju se hraniti da bi opstali, da im život se ne ugasi, da im kisik ne prestane kolati stanicama i krv prolaziti kroz srce. Tako je sve uređeno.

No, tu nije kraj. Tu ne prestaje predivno čudo koje se naziva život. Tu dolazi do izražaja ono što sam Gospodin jest i gdje se manifestira, pokazuje veličina njegove ljubavi. U tome što je stvorio kako nevidljiv svijet tako i vidljiv. Kako anđele tako i ljude. Kako duh, tako i tijelo. Kako stvorenja koja su čisti duh, tako i stvorenja koja su i duh i tijelo. Anđeo jest duh, dok je čovjek duh i tijelo.

Čini mi se da tu leži hrana o kojoj Isus govori i djela koja trebamo činiti. Hrana jest ON sam, ono što se odnosi na duh. Ta hrana jest hrana za duh, iako se ponekad i manifestira na tijelu. To je povezano. Hrana jest Isus, dakle, ono što on čini jest da mijenja duh.

Promotrimo bilo koje čudo koje Isus čini, pa čak i u ovom odlomku, kaže Isus da nitko tko vjeruje u njega neće ožednjeti nikada te tko dolazi k njemu nikada neće ogladnjeti. Čudo i promjena stanja dolazi od vjere. Isus to ne niječe. On ukazuje na to. Pogledaj sam i vidi. On mijenja čovjeka iznutra te se to očituje na van. On budi vjeru u čovjeku, a čovjek sam odlučuje što će s njom učiniti. Vidiš, kojeg li dara. Promotri to. Sam Bog dopušta čovjeku da odlučuje u tolikoj mjeri o sebi, da čak i kad mu pristupa da mu pomogne, ostavlja prostor čovjeku da vidi koliko li dostojanstvo leži u samom pozivu kojeg šalje Otac. Psalmista kaže – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? – te nastavlja –  Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. (Ps 8, 5 – 6)[1] I to, taj poziv, ne poznaje granice.

Isus budi vjeru, pokazuje na nju, upućuje, svjedoči onime što jest, svojim Sinovstvom, o nastupu kraljevstva nebeskog. Svojim prinosom na križu, on je postao kruh. Postao je kruh koji vodi u život vječni. I što kaže? Kaže da radimo za hranu koja nije propadljiva. Vjera jest ta hrana, hrana za duh. Djela, djela su ono što vjerom biva omogućeno. Ono što od duha prelazi na tijelo.

Djela su manifestacija, očitovanje naše vjere. A to, to se tiče nas samih. Svakog osobno. Svatko je odgovoran za svoj život i za ono što čini s njime. To je prva odrednica dostojanstva čovjeka i poziva koji mu je utkan u srce. Što činimo s vjerom koju imamo? Kamo ju usmjeravamo? U što tu hranu pretvaramo?

U djela. Koja djela? Djela da vjerujemo u onoga koga je Otac poslao. Kako? Tako što nas upravo ta vjera obuhvaća čitav naš život. Ona obuhvaća ono naš duh i naše tijelo. Ona mora prelaziti s duha na tijelo. Dakle, ono što se u duhu događa mora se očitova na van, na tijelu, u riječima, mislima, djelima, postupcima, odnosima, svemu onome što obuhvaća jedan ljudski život. A to svatko može, te ne postoji isprika da netko ne poveže ove dvije stvari.

Ukoliko želiš raditi za hranu nepropadljivu, zavrijediti život vječni, biti u zajedništvu s Gospodinom, tada svoju vjeru odjelotvori, oživi, učini ju pokretačem svoga života.

Samo ti to možeš. Nitko drugi ne može to umjesto tebe. U tome i jest stvar. To je prvi korak k uspostavljanju novih odnosa, tj. stvaranja kraljevstva nebeskog da sam promijeniš odnose unutar sebe iz susreta s Gospodinom.

Neka ti za primjer, posluže anđeli, koji su, jednom izloženi Gospodnjoj ljubavi, i uvidjevši koliku i kakva dobrota On jest, odlučiše služiti mu. Da, bilo je i onih koji su odlučili reći ne, neću služiti i time se stavili protiv Svjetla. No i jedni i drugi su sami odlučili, nakon što su se susreli s Njime. I oni vjeruju i dršću. Jer znaju kolika je snaga i dostojanstvo u tome da vjeru pretvaramo u život, te da duh, svojom konstitucijom i svojim djelovanjem djeluje na tijelo. Kada to ostvarimo, tada ćemo mjenjati svijet, kao što je Isus to činio. Stoga anđeli, koju su to prepoznali i prihvatili ljubav, unutar sebe uspostavili čvrst zalog i hranu za vječni život. I od tog trenutka, oni nisu prestali davati slavu Gospodinu ali i raditi na ostvarenju kraljevstva nebeskog kroz oblikovanje kozmosa, vođenja svih procesa u prirodi, te na poseban način zaštite ljudi i svih stvorenja.

Traži hranu koja je za život vječni!

Radi za tu hranu!

Ne odustaj od vjere!

I nemoj prestati gajiti nadu da ono što ti je Gospodin povjerio, a to je tvoj život, itekako ima vrijednost i čeka svoje ostvarenje u Kraljevstvu Božjem!

Mario Ivan Kralj, OCD

[1] Ps 8

Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora. Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim. Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!

Oglasi

Posted on 1. kolovoza 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: