I tada se rađa plamen ljubavi

Iz evanđelja po Marku; Mk 4, 35-41

Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”

winterset-1400x933

Promišljanje

Što mi to poručuje ovaj odlomak? Da će biti oluja u mom životu? Da Isus sve rješava? Da sam bojažljiv i takav ću i ostati?

Rekao bih da nam tekst želi poručiti nešto puno bliže našem životu. Iskustvo koje je jako izraženo u našoj svakodnevici.

Koje to iskustvo?

Iskustvo vjere. Vjere koja nam dolazi na cijenu kad se nalazimo u nevolji. Kada, poput učenika, život nam biva ugrožen. I to u punom smislu ovih riječi. Kada nam voda dolazi do grla. Tada započinje naša potraga za Gospodinom.

Želimo ga probuditi, pronaći. Tražimo utjehu, podršku. Ljubav.

Zanimljivo je kako učenici reagiraju na čin smirivanja mora i vjetra. Oni se prestrašiše. Čega li su se prestrašili sad, kad su more i vjetar utihnuli?

Istina, pitali su se tko je ovaj koji sve to čini. No, nekako mi se čini da su se prestrašili te tišine. Onoga što ona otkriva. Otkriva, da su oni predmet Gospodinove ljubavi i istovremeno subjekti te ljubavi kada ljube jedni druge.

Otkrili su da ono za čime tragaju kad im je život ugrožen, zapravo biva uvijek s njima. I kad je dobro i kad je loše.

Samo što do izražaja dolazi kad nam je loše.

A on nas svejedno ne napušta. Dao nam je vjeru. Pokazao nam je taj plamen vjere koji gori usred naših grudiju. Plamen koji nam je zapaljen kad smo kršteni. Da budem Kristovi i da činimo ono što je on činio.

A što je On činio? Ljubav koju je nosio u srcu darovao je drugima. „Zapaljivao“ je njihova srca. I to na način da smiruje oluje i vjetrove. I tada se rađa plamen ljubavi.
Ovdje leži još jedna poruka. A to jest, da bi plamen gorio, nužno je da se prije dogode i oluje i vjetrovi. Da bi bio onaj pravi izvorni. Vjera je nužna da mu daje snage. I tako naš život biva sličan životu Isusovu.

Plamen je ono za čime trebamo žudjeti. Da izgorimo za Isusa.

Zapitaj se kako i na koje načine ti „goriš“. I najvažnije, za koga…..

Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 20. lipnja 2015., in Evanđelje and tagged , , . Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: