Istina nas stavlja pred odluku

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 15, 26-27; 16, 12-15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”

ice-iceland-jokulsarlon_89540_990x742

Promišljanje

Još vam mnogo toga imam za kazati ali sada ne možete nositi?

Na što se to odnosi? Što to učenici ne mogu nositi? Nositi Istinu.

Koju Istinu? Istinu o Životu. O onome što ih čeka. Što je to? To je patnja i bol na ovome svijetu, to je davanje života za život u vječnosti. To je stvaranje vječnosti na ovoj zemlji. To je uzvišeni poziv upućen svakom ljudskom biću. Da postane jedno s Gospodinom.

Da bude dijete Božje u potpunosti.

Upravo zbog toga dolazi Duh Istine. Da svjedoći za Isusa. Da svjedoči ljubav koje se odigrava između Oca i Sina.

Jer On, Duh, njihov je poljubac.

A poljubac prenosi ljubav, prenosi Istinu. Istinu da sve što ima Otac ima i Sin, a preko Sina, u mjeri u kolikoj možemo primiti i mi, njegova djeca.

Djeca koja odrastaju, i na tome putu odrastanja upoznaju Istinu.

Upoznaju su djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. (Iv 1, 12 – 13).

Istina nas stavlja pred odluku. Odluku koja usmjerava naš život. Hoćemo li živjeti novim životom djeteta Božjeg ili ne?

U tu odluku ugrađujemo cijeli život. Ona je neminovna. Što god odlučimo, ta odluka nas određuje.

Jer, na sudu bit ćemo suđeni po djelima i po onome što smo činili. A djela činimo iz odluke. Odluke za Boga ili protiv njega. Ne postoji sredina. Nikad nije postojala.

Nitko ne može biti djelomično Isusov učenik tj. Dijete Božje. Vidimo to po učenicima, raspršili su se kod događaja muke, no potom sabrao ih je Duh Sveti i podao im snagu. No oni nisu samo ostali na tome. Oni su prihvatili da Duh puše gdje hoće i kad hoće, i to je ono najdivnije.

Jer uključuje čovjeka u potpunosti da se angažira oko navješćivanja ove Radosne Vijesti. Tako cjelokupni život postaje mjesto susreta s Gospodinom i svjedočenja. Tako mi postajemo suradnici Duha. U svakom postupku, u svakom djelu. To znači biti dijete Božje.

Nasljedovati Isusa, surađivati s Duhom Svetim.

A plodove Duha znamo. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! (Gal 5, 22 – 24).

Stoga, surađuj s Duhom! Tu se odigrava drama našeg života. Gdje ono što je Božje postaje dionik s nama, ljudima.

Tu se kreći, tu obitavaj. I ne zaboravi nikad, da Duh svjedoči za Isusa i on je s tobom!

Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 23. svibnja 2015., in Evanđelje and tagged , , , . Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: