Onda kad je tračak vječnosti usađen u naša srca

Iz evanđelja po Ivanu; Iv 17, 11b-19

U ono vrijeme:

Isus podiže oči k nebu i pomoli se:

»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

Presveto Trojstvo. Mozaik. Svod grkokatoličke katedrale uznesenja BDM u Sofiji.

Promišljanje

Kakvu to molitvu upućuješ Isuse, Ocu? Toliko razumijevanja. Toliko istine.

Istine o nama samima. Istine koja je upisana u naša srca. Kada? Onog trenutka kad smo stvoreni, kad smo oblikovani u namislu tvojemu. Onda kad je tračak vječnosti usađen u naša srca, u ono što jesmo.

A što smo to, Isuse? Kažeš, nismo od svijeta. I nismo. Već smo tvoji. Stvoreni da budemo jedno kao Ti i Otac.

Predavši nam svoju riječ, postajemo tvoji, jer te ljubimo. Jer si ti nas prvi ljubio. Jer nas otac ljubi. Kako? Jer moliš za naše posvećenje.

Mi smo tvoji sinovi i kćeri po tom posvećenju, po istini koja nas posvećuje. Koja je to istina? Istina da smo tvoja djeca. Djeca, tvoji stvorovi, stvoreni iz Ljubavi. Ljubavi koja se oblikuje u tvom Imenu, Oče. Ta tvoje ime, to je ono što ti jesi. Naš Otac. Gospodin. Onaj koji nas posvećuje po riječi. Koja je to riječ? Riječ je Sin, Isus.

Ta zato i kaže da se za nas posvećuje, da budemo posvećeni. Time ulazimo ponovno u ono što nam je bilo sakriveno mrljama grijeha. Ulazimo u Istinu, u odnos između Oca i Sina i Duha Svetoga.

Zašto upravo to moliš Oca, Isuse? Jer se nalazimo još u svijetu, još kročimo ovim svijetom koji nas mrzi.

A mrzi nas jer mrzi Njega i jer nismo od svijeta. Po posvećenju smo oduzeti ovom svijetu i prebačeni u drugi. U Kraljevstvo Božje. U nov svijet. U odnose gdje vlada zakon ljubavi.

No, jer smo još u svijetu, Ti moliš Oca da nas očuva te da naša radost bude potpuna. Kako misliš potpuna? Potpuna jer radost je nabolji opis stanja koji vlada između Tebe i Oca i Duha. Ona je produkt ljubavi.

Hvala ti Isuse, što nam pokazuješ kako da živimo na ovom svijetu. Ne mičeš od nas bolove i patnju, već nam daješ radost da znamo da smo živi i kako i mi možemo doprinijeti izgradnji Kraljevstva Božjeg.

A to se sastoji u tome da idemo svijetom i tamo gdje jesmo, nasljedujemo tebe. I da to nikad ne smetnemo s uma. To znači da ustrajemo u onome što si nam povjerio, a povjerio si nam da budemo jedno kao što si Ti jedno s Ocem. To znači, ljubiti bližnjeg kao samog sebe, biti bližnjem bližnji. Dati da krvarimo jedni za druge iz ljubavi i jer želimo biti jedno u tebi.

Zahtjevno je to i teško. Ali jer si ti tako učinio i jer za to moliš Oca da nas ne ostavi siročad, hvala ti!

Daj nam snage da to činimo svaki dan i nedaj da smetnemo s uma kako si nas divno oblikovao!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 16. svibnja 2015., in Evanđelje and tagged , , . Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: