ljubav jest poziv na odgovornost

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 10, 11-18

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

butterfly-shadow-texas_55573_990x742

Promišljanje

Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. (Iv 10, 18)

Koliko li snage u ovom odlomku! Koliko svježine! Pastir polaže život sam od sebe. Znači li to da on nema poveznice ili veze s onim tko mu ja dao zapovjed?

Koju mu je zapovjed dao? Da polaže svoj život i opet ga uzima.

Skriva li se ovdje istina? Istina o životu? Da život nije u nastajanju već u nestajanju odnosno ništenju?

To bi značilo krenuti putem potpuno drugačijim od onoga koji nam je poznat i koji prepoznajemo oko sebe. Krenuti putem ljubavi.

Postoji li ikakva istina o životu, ona se mora iščitavati iz ljubavi. Ljubavi prema svemu i svakome. Ljubavi prema životu. Ljubavi prema Gospodinu. Ljubavi prema bližnjem.

Upravo je to glavna osobina pastira. Pastira koji ne gleda sebe, nego gleda Oca i one koje mu je Otac povjerio. A koga mu je to povjerio? Tko su te ovce?

Ovce su svi oni koji postoje na ovom svijetu, koji su postojali i koji će postojati.

Sve je Pastirovo. A on, on je Gospodinov. Jer ga poznaje. Poznaje ga i iz tog odnosa proizlazi odnos prema ovcama.

Da bismo nešto dali, pogotovo ako se radi o našim životima, moramo prvo upoznati to što dajemo i komu dajemo. Mora nam biti to „naređeno“ u smislu da je upisano u srca naša.

To je ljubav. Ljubav jest ne zapovjed već zahtjev, onda je poziv na odgovornost.

Prihvaćajući ljubav, ljubeći, dovodi nas do toga da žrtvujemo svoje život jer veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15, 13)

A kako to činimo? Slijedeći Gospodina. Bivajući pastirima a ne ovcama. To je poziv svakog od nas. Da postanemo jedno s Gospodinom. Da postanemo pastiri. Baštinici Isusove baštine. Onoga što nam je on darovao a to je sudjelovanje u Isusovoj patnji.

To je poziv pastira. Radost jer činimo nešto iz ljubavi, ali i patnja koju ona nosi. Ne da je ljubav patnja, već jedino kad ljubimo smo sposobni dati nekome ono što nam je najvrednije, a to je sami sebe. Upravo to je ono što je Pastir učinio.

Pogledaj svoj život i vidi, gdje, kako i na koje načine ti možeš činiti tak.

I ne zaboravi, ljubav jest poziv na odgovornost.

Odgovornost u postupanju prema svojem životu i prema onima koje ljubiš, ponajprije prema Gospodinu.

 Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 25. travnja 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: