To je to serafsko prijestolje

Iz Evanđelja po Ivanu, Iv 20,19-31

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Field, Scotland

Promišljanje

Evo nam savršene slike onoga što jesmo, i što možemo postati. Susret s Gospodinom daje nam Duha, daje nam snagu, mir, radost, veselje. I poslanje. Ne zadnje, nego prvo. Iz susreta s Njim dolazi poslanje. Poslanje da idemo drugima i da im nosimo Njega. Da! Upravo to! Nositi Uskrslog ne na ustima već u srcima. To je trajan poziv koji nosimo. To je kraljevski poziv.

Da bismo to mogli nužno je da vjerujemo u Njega. Jer vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. (Heb 11, 1) Suset rađa vjerom, vjera budi nadu, a nada goji ljubav. Ljubav koja jest smisao.

To je nasljedovanje zapovjedi koju nam je on naložio. Koja je to zapovjed? Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas (Iv 20, 21) Kamo nas to šalje? Evo nam odgovora: “Evo dolazim!” U svitku knjige piše za mene: “Vršiti, Bože, volju tvoju!” (Heb 10, 7) Pitaš sad, pa koja je to volja Božja? Volja je Božja da se svi ljudi spase i da upoznaju njega, Krista, koji nas je otkupio i povratio na serafsko prijestolje[1].

Vidiš što se rađa iz susreta s njime, pogledaj sada što se dogodi kad još uvijek vjerujemo sebi. Pogledaj Tomu, ne osuđuj ga, kao što ga ni Gospodin nije osudio, nego prepoznaj u njemu sebe. Kako često ne vjerujemo onima koji su iskusili Gospodina, ne želimo biti oni koji vjeruju već oni koji čine, koji vide i čuju. Sami. A tako ne ide. Gospodin mu pristupa. Ne pristupa Toma Gospodinu već On njemu. Pogledaj taj redoslijed. Uvijek je Gospodin onaj koji pristupa čovjeku. On ne osuđuje čovjeka, ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3, 17)

Pogledaj što kaže na kraju. Blaženi koji vjeruje a nisu vidjeli. Kakvo je to blaženstvo? To je to serafsko prijestolje koje sam spomenuo. To je prisup k Ocu. To je biti jedno s Gospodinom. To je ono za što smo stvoreni.

Stoga, raduj se! I idi k onima kojima te Gospodin šalje. Budi pozoran, strpljiv, i vjeran. Čuvaj vjeru! Jer, bez vjere, smo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom. (Ef            4, 14)

Ne budi nejačad, već budi nasljedovatelj Kristov! Kako to ostvariti? Zapitaj sam sebe. Pogledaj evanđelje. Tvoj život je plodna njiva koja jedva čeka da rodi plodom. Budi odgovoran prema Gospodinu i sebi, te daj da pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. (Iv 12, 24) Donesi obilat rod!

I ustraj! Da, bit će sumnji i poteškoća i nevolja i bičeva. Upravo u tome i jest kvaka. Zato će i sjeme umrjeti ali i donijeti obilat rod. To je veliko otajstvo naše vjere.

Istraži ga! Kopaj u dubini svoje duše! To je također poslanje koje nam je povjereno. Time ćemo doći do mira, a Gospodin, on je mir. A ti, zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi! (Ps 34, 15)

 Mario Ivan Kralj, OCD

[1] Iz Drevne homilije na Veliku i svetu subotu

Oglasi

Posted on 11. travnja 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: