Monthly Archives: Ožujak 2015

Isusa osuđuju na smrt

Na početku puta križa nailazimo na krivu osudu. Po toj krivoj osudi putuje naš najbolji Prijatelj dotle dok ga ne propnu na križ. Isus je krivo osuđen.

I ti si krivo osuđivan. Osudi te onaj tko otima tvoje što si zavrijedio. Osudi te onaj kome milostivo govoriš: radi pa češ i ti imati. 

Gledaj na Isusa, njega su ni krivog ni dužnog osudili na križ. Pilat pere ruke. Barabu zločinca je na slobodu pustio, a Isusa nevina na smrt križa osudio.

I ti samoga sebe trebaš pred Bogom i bližnjim osuditi i u ispovjedaonicu pred svećenika pristupiti. Grijehe ispovjediti. Za njih se kajati. Zadovoljštinu činiti i život nebeski zadobiti.

The-Passion-of-the-Christ

Obnovio je hram svoga tijela

desert-palms-california_77419_990x742

Iz evanđelja po Ivanu; Iv 2, 13-25

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Promišljanje

U oči mi upadaju dva glagola koja se vežu uz ponašanje učenika u ovom odlomku. To su glagoli „prisjetiše“ i „povjerovaše“.

Događaj nam je jasan. Isus dolazi u Hram i protjeruje one koji su tamo. Farizeji ga pitaju od kuda mu pravo da to čini, a on kaže da neka razvale ovaj hram (njegovo tijelo) i da će ga on podići za tri dana.

Zanimljivo je što učenici čine u tim trenucima. Ovdje kao da se isprepliću dvije predaje, odnosno dva vremena. Prvo vrijeme, u kojem se odvijao ovaj odlomak čišćenja Hrama te drugi koji uključuje prisjećanje i vjeru učenika.

Učenici promatraju događaj čišćenja Hrama iz perspektive Isusova uskrsnuća. To jedino i opravdava takav čin. Tu je odgovor na pitanje koje farizeji upućuju Isusu. On je uskrsnuo. Obnovio je hram svoga tijela. Učinio je znamenja i mnogi su povjerovali u njega.

Najveće znamenje jest njegovo ukrsnuće. Samo Gospodin može oživiti nešto što je mrtvo. Samo Gospodin je onaj koji vraća život. Onaj koji pobjeđuje smrt.

I učenicima je teško bilo to prihvatiti. I meni je to teško prihvatit. Zašto? Jer učenike i mene i tebe sve to nadilazi. Smrt je jedan od onih trenutaka i događaja u našim životima koja sve ostalo čini ništavnim. Pred smrću sve nestaje. Kad ona dolazi, blijedi sve. Sve kao da prelazi u neku tamu.

I upravo zato je Isus došao i očistio Hram. Da pokaže ljudima kako ne smijemo zaboraviti temeljne stvari, ono što nas čini ljudima. A to je da smo smrtni. Smrtni ako namjerno zaboravimo Gospodina. Ako se cjenkamo s njime, ako se pretvaramo, ako želimo sami sebi ugađati, ako imamo trgovački odnos sami sa sobom ali i s Gospodinom.

I tu dolaze na scenu naša dva glagola s početka. Glagol – „prisjetivši“ – nas upućuje na događaj Isusovog uskrsnuća, s kojim tama biva pobjeđena. Te, u tome prepoznajemo da je Gospodin onaj koji pobjeđuje smrt, a time i sve strahove koji nas opterećuju. To ne znači, da nećemo imati problema i kušnji u životu. Nipošto, jer oni su sastavni dio našeg ljudskog života. To nam pokazuje kako postoji smisao, kako postoji netko tko nas ljubi i kako nas taj netko očekuje.

O tome nam svjedoči drugi glagol – „povjerovaše“ – koji nam približuje stanje učenika. Povjerovati znači staviti se na raspolaganje drugom, prihvatiti ga i slijediti ga, biti njegov, ovdje, biti Isusov. I nasljedovati ga u svemu, u cjelom životu. A to često znači biti izrugivan i popljuvan čak i od onih koji bi te trebali razumjeti, kako je i Isusu bilo u životu.

Pitaš se zašto sve to. Zato jer je Njemu tako bilo, a mi nasljedujemo Njega. Ne tmurno i žalosno, već ustrajno i radosno. Traži radost i za njom idi. Radost je dubinski osjećaj predanja, radost prati vjeru.

Traži znamenja Gospodina u svome životu. Osluškuj. Ispituj. Tjeraj bičem u svojoj nutrini stvari koje te odvlače od Gospodina. Korizma je.

Ispituj se ovim glagolima često.

Koliko se ti „prisjećaš“ svoga krštenja, kad si pozvan na vječni život?

Kako i zašto i gdje ti „(po)vjeruješ“ Gospodinu?

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Korizma

“Korizma je vrijeme pokore i žalosti. Boga vrijeđa svatko tko griješi. Griješeć ponavlja muku Isusovu. Isusova muka naša je snaga, jer poradi Muke Isusove Duh Sveti nam dijeli sve duhovne darove. Bez Muke Isusove naš duhovni život ne bi bio život nego smrt.

  Isuse koji si postao čovjekom, podnio muku i na drvu križa umro. Smiluj se tvojoj braći, smiluj se da barem svaki čovjek sada ove korizme potraži ljekarnu gdje ti besplatno dijeliš lijek. Da potraži ispovijedaonicu i svoje grijehe istinito ispovjedi.

  O Čovječe, jedno te molim ja tvoj Stvoritelj i Otkupitelj. Skoči u ovo more krvi otkupljenja. Ispovjedi se. Sve ću ti rado oprostiti. Samo nemoj da  bude uzalud prolivena moja krv.”