Nisu se dali podučiti od Gospodina.

Mk 14, 1 – 15, 47

 

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

 

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: »Nikako ne na blagdan da ne nastane pobuna naroda.«

I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju.

A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«

A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.« Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.

A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.« Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: »Da nisam ja?« A on im reče: »Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!«

I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: »Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći’.

Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne, ja neću!« A Isus mu reče: »Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« Ali on je upornije uvjeravao: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.« A tako su svi govorili.

I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!«

Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: »Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!« I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: »Učitelju!« I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!«

I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe.

Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: »Mi smo ga čuli govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!’« Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.

Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: »Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?« A Isus mu reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: »Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?« Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.

I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: »Proreci!« I sluge ga stadoše pljuskati.

I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« On zanijeka: »Niti znam niti razumijem što govoriš.« I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: »Ovaj je od njih!« On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!« On se tada stane kleti i preklinjati: »Ne znam čovjeka o kom govorite!« I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: »Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I briznu u plač.

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

O blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« A oni opet povikaše: »Raspni ga!« Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.

I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski«. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«

Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.

A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Promišljanje

Mnogo je likova s kojima se možemo poistovjetiti u Muci Isusa Krista.

Počevši od Jude koji ga je izdao, velikog svećenika koji je prorokovao i djelovao protiv Isusa, učenika koji su se razbježali, Petra koji ga je zanijekao, službenika hrama koji je Isusa pljusnuo, vojnika koji su ga trnjem okrunili, Pilata, Šimuna Cirenca, Josip Arimatejac, Marija Magdalena, Marija Josipova i oni koje nisam spomenuo. Netko bi se odvažio i odlučio se poistovjetiti s Isusom.

I svatko bi bio u pravu.

No možda bi nešto zanemario u svemu tome. Što to?

Pa sebe samog. Rijetko bi tko samog sebe zamislio tamo. Da. Baš tamo. Upravo u muci. Da je on sudionik. Ne samo da gleda ili nešto. Nego da bude tamo.

Možda bi se netko i našao da tako postupa. Taj čovjek sigurno bi živio neki oblik duhovnosti. Nešto bi ga poticalo da ide naprijed, da traži odgovore.

No, rijetki, uistinu rijetki su oni koji bi ovu muku, baš tu, živjeli svaki dan.

Sam to znam na svojoj koži. Zaboravljam na sve te likove koji prolaze iste situacije kao i ja u svom životu. I od toga da izdajem, ogovaram, bježim, niječem, pljuskam, krunim trnjem itd. Koga? Pa samog Gospodina.

Kako? Pa samim time što ne kročim s njim, već želim sve sam.

Da, to je to. Zato je Petar pobjegao. Tražio je svoju volju, usamljenu, bez Gospodina. Zato su učenici pobjegli, zato su Isusa osudili, zato je Pilat pristao na ovo ubojstvo.

Nisu se dali podučiti od Gospodina.

Zašto? Jer odgoj košta. Zahtjevan je. Traži od čovjeka. Što traži? Ustrajnost. Pogledaj Isusa. On zna to. To nam je pokazao. On zna da je došao na svijet da umre i da uskrsne. I da tako mora biti. Toliko brutalno. Da mora biti potpuno ostavljen.

Da vapije s križa a nikog nema da mu pomogne. I Otac šuti.

Sve to da nama pokaže što i kamo vodi Gospodnji odgoj. On vodi u nevolje, u probleme, u patnju. To je put do sjedinjenja s Gospodinom.

Promisli, pogledaj, kako ti muku Gospodnju doživljavaš. Gdje je ona u tvom životu. Ili još bolje, kako mirišeš, dotičeš, osjećaš tu muku, patnju. Svoju naravno. I kako je ona u vezi s Goposdinom.

Uz 500 godišnjicu rođenja Terezije Avilske, prisjetimo se njenih riječi što je to Božja volja:

Prije nego što vam kažem što se dobiva, želim vam reći kako mnogo nudite, zato da se kasnije ne pozivate na obmanu i kažete da to niste shvatile. Neka ne bude kao kod nekih redovnica da samo obećavamo, a kako to ne ispunjavamo, postoji ovaj utok da se kaže, kako se nije shvatilo ono što se obećalo. A to može biti, jer reći da ćemo prepustiti našu volju drugoj, čini se jako lako dok se, kada se iskusi, shvati da je to najteža stvar što se može učiniti, ako se ispunjava kako je treba ispunjavati. No, ne postupaju poglavari s nama strogo svaki put kada vide da smo slabi; kadikad sa slabima i s jakima postupaju na isti način. Ovdje nije tako, jer Gospodin zna što svaki pojedini može, a na onome koji vidi da je jak, ne prestaje vršiti Svoju volju.

Želim vas, dakle, upozoriti i podsjetiti što je Njegova volja. Ne bojte se da je u tome da vam dade bogatstva ili užitke, ili pak časti i sve ovdašnje stvari; ne ljubi vas tako malo i puno drži do onoga što Mu dajete, te vam to hoće dobro platiti, pa vam daje Svoje kraljevstvo još za ovoga života. Hoćete li vidjeti kako se ponaša prema onima koji Mu to za istinu kažu? -Pitajte to Njegovoga slavnoga Sina koji Mu je to rekao za vrijeme molitve u Vrtu. Budući da je bilo rečeno s odlučnošću i sa svom voljom, pogledajte da li je to dobro ispunio kod Njega time što Mu je dao muke, patnje, uvrede i proganjanja, dok Mu se, napokon, nije ugasio život sa smrću na križu.

Dakle, tu vidite, kćeri, što je dao Onome kojega je najviše ljubio, po čemu se vidi kakva je Njegova volja. To su, dakle, Njegovi darovi na ovome svijetu. Daje prema tome koliko nas ljubi: onima koje ljubi više, daje više ovih darova, a onima koje ljubi manje, manje, te prema srčanosti koju vidi kod svakoga pojedinoga i prema ljubavi kojom taj ljubi Njegovo Veličanstvo. Vidjet će da može puno pretrpjeti za Njega onaj tko Ga bude puno ljubio, a onaj koji bude malo, malo. Ja smatram da je mjera da li se može nositi veliki ili mali križ, mjera ljubavi. Prema tome, sestre, ako Ga ljubite nastojte da ne budu samo udvorne riječi koje govorite tako velikom Gospodinu, već se potrudite da podnesete ono što Njegovo Veličanstvo bude htjelo. Jer, ako drugačije dajete svoju volju, to znači pokazati prsten, ponuditi ga i moliti da se primi, a kada pruži ruku da ga uzme, uzeti ga natrag, zato da ga dobro spremite. (Put k savršenosti, 87.)

Stoga, slijedimo Gospodina. Promislimo dobro što za mene znači nasljedovanje Krista.  I gdje je križ u mojem životu. Svraćaj svoju molitvu često na to. Traži Krista i traži križ. Iznenadit ćeš se što ćeš otkriti. Sretno! Ne boj se! Isus je sve to prošao i pobjedio smrt. To želi i za tebe!!

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 28. ožujka 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: