Čas u kojem se postiže potpuno ništavilo

Iz Evanđelja po Ivanu, Iv 12, 20-33

 payunia-volcano-argentina_77070_990x742

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«

To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Promišljanje

U ovom promišljanju, više ću naznačiti neke smjernice kao za razmatranje nego li dati neki konkretni tekst promišljanja.

Gdje sam ja ondje će biti i moj služitelj. Malo dalje, kaže Ocu da ga izbavi iz ovog časa. No, zato je došao.

Kakav je to čas?

To je čas smrti, čas u kojem se postiže potpuno ništavilo, odnosno gdje čovjek biva ogoljen pred svojim stvoriteljem. Ne može se sakriti smrti.

No, Isus je dobrovoljno pošao u smrt. Znao je što ga čeka. On, sam Bog, strahuje i duša mu je potresena pred smrt. Uznemiren je. Može se reći izgubljen. Traži, vapije Gospodinu.

I upravo se o tome radi. O vapaju Gospodinu. O pouzdanju. O vjeri.

Vjeri da Gospodin čini najbolje s mojim životom. Kako sad to? Tako kako je Isus činio. Nije nikoga okrivio niti se nikome tužio. Prihvatio je situaciju, smrt je tu. Ali nije ostao na tome. Pogledao je dalje. Ta zato sam došao u ovaj čas. Svjestan je da je tj. da je zato došao na ovaj svijet.

I što čini s tim spoznajama? Kreće od uznemirenosti prema sigurnosti. Sigurnosti koju nam otkriva posljednji redak, koji govori da kada bude uzdignut sa zemlje sve će privući k sebi. Prihvaća ono što Gospodin planira, ono što je Njegova volja. I od tog trenutka postupa prema toj volji. Usmjeruje svu pozornost prema njoj.

To je ono za čime trebamo težiti. Da u časovima svoga života prepoznajemo Gospodina i njegovu volju. Stoga i molimo u očenašu da bude njegova volja.

Stoga, nastoj tako moliti Gospodnju molitvu, tako da prihvaćaš u svome životu ono što u srcu znaš da je od Gospodina, a tako teško prihvaćaš.

I tada, tada nastupa Kraljevstvo Božje u tvom životu.

S njim kao Kraljem.

Tako kroči do Uskrsa i uskrsnut ćeš na novi život.

 Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 21. ožujka 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: