To je put prihvaćanja samoga sebe.

Iz evanđelja po Marku; Mk 9, 2-10

U ono vrijeme:

Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.

ibex-india-mcbride_84056_990x742

Promišljanje

Ovakvi događaji u Svetom Pismu svrstavaju se pod naziv teofanija, tj. bogoobjavljenje. Događaj u kojem se sam Gospodin objavljuje. Ovdje nam se Isus pokazuje kakav jest. Čak nam pokazuje i kakav je odnos između njega i Oca. Pokazuje nam i kakav odnos mi trebamo imati prema njemu.

Mogli bismo razmišljati o tome kako je ovo divan trenutak u kojem se susreće nebo i zemlja, onostranost i ovostranost. Ili možda kako učenici ne razumiju Isusa jer je on toliko drugačiji od nas, pogotovo kad je u svojoj slavi.

No, volio bih promišljati polazeći s jednog drugačijeg stajališta. S stajališta da je Isus potrebna pomoć, bliskost Oca zbog onoga što ga čeka. Čeka ga izdaja prijatelja, napuštenost, osamljenost, suđenje, križ, smrt, te konačno uskrsnuće. Kako to povezati s nama i kako odnosno gdje pronaći Oca u našem životu?

Nikome ovo ne pada lako. Biti svjestan da ćeš patiti i da će te boljeti. To jednostavno nije usađeno u nas. Mi ne volimo patnju ni bol, makar je ona često ono što nas najbolje i najjače oblikuje. No, mi kao ljudi, težimo harmoniji, težimo da budemo usklađeni i da imamo balans unutar sebe i oko sebe. Mir na način na koji ga mi doživljavamo.

Petar je to iskusio u trenutku kad predlaže da se sagrade tri sjenice. Nije znao kako to izreći pa je tako rekao. To je bilo najviše što je mogao u vezi tog iskustva izreći.

Vratimo se Isusu. Ukazuju se Mojsije i Ilija, Zakon i Proroci. Dva najveća predstavnika Starog Zavjeta. Oni koji na, sebi svojstven način, „utjelovljuju“ riječ Gospodnju, ono što on želi i koji su najbolji primjeri kako vršiti Očevu volju.

Tako je bilo do Isusa. Ovdje se oni ukazuju Isusu kako bi priznali Njegovu vlast. Vidimo, prošlu nedjelju smo razmatrali kako Isus izgoni zloduhe, i gdje se skriva njegova snaga, snaga koja proizlazi iz sinovstva Gospodinjeg. Da je On Sin Božji.

Danas se taj susret nastavlja. Nastavlja se u tome da vidimo Isusa kako prima i razgovara s Ilijom i Mojsijem. S ljudima koji su svoj život dali za Gospodina. Ilija je gorljivo revnovao za Gospodina. Mojsije je sve svoje dao za narod, da ga dovede bliže Gospodinu. Ovdje oni razgovaraju.

Kakav je bio taj razgovor? Kamo su njihove misli tekle? Što se tu odvijalo?
O tome možemo samo nagađati. Moliti i tražiti. A kako bi nam vrijedne bile te riječi, koje su ondje izgovorene. Znali bismo nešto o tome što je otajstvo. Nešto što je dio Božjeg nauma spasenja.

Ali to ne možemo znati.

I upravo je to slika. Slika da nećemo uvijek razumijeti Gospodina. Nećemo ga čuti ni vidjeti, opipati ni okusiti na način na koji bi mi željeli. Ali, to ne znači da će nas ostaviti. To znači uistinu upoznati Gospodina. Vidimo kako je to djelovalo na Isusa koji je, sišavši s gore, izvršio ono što je Otac od njega tražio. Popio je čašu muke do kraja.

Vratimo se na odlomak. Mojsije i Ilija. Dakle Sveto Pismo.

Prvo mjesto susreta s Gospodinom. U stranicama Svetoga Pisma. Dakle, čitajući ga, dolazimo u kontakt s njime.

Potom čitamo da je Isus Sin Očev i da njega slušajmo.

Drugi put do dolaska k Gospodinu jest slušanje Isusa. A što nam on govori? Govori da čuvamo njegove zapovjedi, a njegova zapovjed jest da ljubimo Gospodina svim umom i srcem i snagom a bližnjega kao sebe samoga. I da ćemo, čuvajući tu zapovjed, ostati u njegovoj ljubavi.

Treći put, jest držati u tajnosti ono što mi Gospodin daje. To ne znači ne pričati s drugima o vjeri ili o tome kako me Gospodin odgaja, kroz koje poteškoće prolazim ili tako nešto. Ne. To znači, da ono što mi Gospodin stvara u mome srcu, ostane u njemu. Da intimu koju imam u odnosu s Gospodinom čuvam. Čuvam i njegujem. Ono što pronađem u Svetom Pismu. Ono što se dogodi i kamo me odvede vršenje zapovjedi ljubavi. To je put prihvaćanja samoga sebe.

Vrijeme je korizme. Iskoristi to vrijeme i susreći se s Gospodinom često. Traži ga na ovim putevima.  I što god se dogodilo, bilo negativno bilo pozitivno, ne odustaj. Ta Gospodin uvijek na dobro surađuje s onima koji ga ljube.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 27. veljače 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: