Živi od susreta s Njime

Iz Evanđelja po Marku Mk 1, 29-39

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Promišljanje

U oči upada, da tamo gdje Isus dolazi sve što nije u skladu s njime, nestaje. Sjetimo se početka Isusovog javnog nastupa kako nam ga prenosi evanđelist Marko. Propovjedao je da se obratimo jer se približilo kraljevstvo nebesko.

Ovdje vidimo kako se to ostvaruje kraljevstvo. Kako se ono probija. Tako da Isus liječi bolesti, izgoni zloduhe.

On odstranjuje sve ono što nije život. Bolest škodi životu, iscrpljuje ga. Zlodusi muče dušu, sapinju je, zatvaraju je. Isus to mjenja. On uklanja to i uspostavlja ravnotežu. Uspostavlja poredak koji je od početka utemeljen od Gospodina.

Zato ljudi idu k Isusu, jer ih on čini živima. Čini da osjete život, da ga iskuse.

A to možemo samo ako budemo blizu Njemu, koji je izvor života.

Kako se to ostvaruje? Tako da, kad promatramo sebe, počinjemo u sebi viđati Njega. Kada pričest na koju idemo postane cilj našeg tjedna. Kada to sjedinjenje koje se događa u pričesti obuhvati cijeli naš život. Od početka do kraja. To je kraljevstvo Božje.

Isus je put. On sam kaže, da je došao propovijedati. To je njegova propovijed. Obrati se i vjeruj. Živi od vjere. Živi od Isusa. Živi od susreta s Njime. U onome što je teško, u onome što je lako. U ljubavi, u tjeskobi, u miru i nemiru, u patnji i radosti. Protegnuti susret s Njime na sve to, to je ono što moramo nastojati dok prolazimo ovom zemljom.

Tako ćemo izgrađivati njegovo Kraljevstvo. To je naš poziv. I mi smo pozvani propovijedati. I to svojim životom. Djelima, ne rječima. Čineći ono što želimo da drugi čine nama. Tada ćemo u potpunosti biti njegova djeca. I to je poziv koji stalno trebamo obnavljati i slijediti. To je ono što nas vodi naprijed. To je ljubav. Čini to kroz molitvu i susret s Njime.

I hrabro kroči naprijed, jer, On je to prošao. I On je s nama. Dopusti mu da On učini ono što ti sam ne možeš.

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 8. veljače 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: