Ustrajat u obraćenju, u okretanju Gospodinu.

fisherman-silhouette-vietnam_77420_990x742

Iz Evanđelja po Marku; Mk 1,14-20

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Promišljanje

»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

To su prve riječi koje nam evanđelist Marko prenosi izgovorene od Isusa. U samoj svojoj srži one označavaju cjelokupnu Isusovu. On sam jest onaj koji navješta Kraljevstvo Božje, on je onaj koji utemeljuje kraljevstvo, on je onaj koji jest kraljevstvo.

Kraljevstvo Božje jest ispunjenje Očeve volje. Ono jest uspostava ponovnog mira među ljudima. Izmirenje između Boga i čovjeka. To je put preko kojeg čovjek dolazi do Gospodina. To je Božji dar nama. U njegovom Kraljevstvu susrećemo Njega i sami sebe. Na koncu, bivamo preobraženi u Njega. Preko nasljedovanja Isusa, mi postajemo On, bivamo preobraženi u Boga.

To se ne događa kao da stisnemo tipku na računalu. Za to je potrebno obraćenje. Upravo ono što nam Isus govori. Da se obratimo i vjerujemo evanđelju. Obraćenje jest okretanje smjera, okretanje samog srca. Središta nešeg bića. A to obuhvaća čitavog čovjeka. Naši osjećaji, razmišljanja, stavovi. Sve to biva obuhvaćeno obraćenjem. Ono temeljno. Ono sržno. Ona dubina našeg bića gdje se susrećemo sami sa sobom i s Gospodinom. Srce kao središnji organ našeg tijela, kao mjesto naših odluka, volje i osjećaja mora biti usmjereno prema Gospodinu. I to svaki dan. U tome treba ustrajat. Ustrajat u obraćenju, u okretanju Gospodinu.

Da bi obraćanje moglo biti potpuno potreban mu je i sadržaj. Moramo se nekome „obratit“, okrenuti, mora postojati netko kome usmjeravamo naše stavove i ono što mi sami jesmo. Taj netko mora biti osoba, a ne predmet ili ideja. I upravo to nam Isus govori. Vjerujete evanđelju. A što bi to značilo?

Da vjerujemo Njemu! Da vjerujemo u Njega! Da vjerujemo da je Isus Sin Božji. Onaj koji je zamilovan, koji je pun Duha Svetoga, onaj koji jest, kako smo slušali proteklu nedjelju, Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

To bi značilo, da je on onaj preko kojeg dolazimo do Gospodina. On je put do života vječnog.

Zato Isus i poziva, kako vidimo u nastavku odlomka. Ne poziva Otac, ne poziva Duh, već Sin. Onaj koji je put, istina i život. Jer on je onaj preko kojeg su nam otvorena vrata u vječnost.

A put jako dobro poznajemo. Obraćenje, bogoslovne kreposti, sakramenti.

A povrh svega, ljubav. Ljubiti iz svog bića svojeg, i bližnjega kao sebe samog.

Najbliži kontakt s Gospodinom ostvarujemo u molitvi te u Riječi Božjoj, u Svetom Pismu.

Pomislimo malo o tome. Zastanimo na trenutak. Osluhnimo što nam Isus to propovjeda. Dopustimo da taj njegov poziv odjekne u našim srcima!

Kako nam lijepo to oslikava Ivan od Krića u Duhovnom spjevu:

»Mnoga su i čudesna otajstva razotkrili sveti učitelji i pobožne duše u ovozemnom životu. Ipak, većim dijelom ta otajstva još čekaju da budu izrečena i razumljena.

Zato valja duboko kopati u Kristu. On je poput bogata rudnika što ima mnogo rukavaca s blagom. I ma koliko tko kopao, nikada neće stići do dna ili na kraj. Štoviše, u svakome rukavcu posvuda susreće nove žile novih bogatstava.

Stoga Apostol reče o Kristu: U kom su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. Duša u to blago ne može zaći niti mu se može primaći, ako prije ne podnese silnu zaposlenost oko toga da uđe, trpeći iznutra i izvana, i ako je prije Bog ne obaspe mnogim razumskim i osjećajnim dobročinstvima. A svemu tome treba da prethodi duhovno uvježbavanje.

Sve su to nužni preduvjeti za više prodore u spoznaje otajstava Kristovih. A to je spoznanje najviša mudrost što se može steći u ovome životu.

O kad bi ljudi napokon razumjeli da je nemoguće prispjeti do silnoga bogatstva mudrosti Božje, ako se prije ne uđe u silnu zaposlenost, uz mnogovrsne muke, tako da duša odloži svoju utjehu i želju.

Duša koja čezne za božanskom mudrošću, uistinu, najprije želi ući u dubok smisao križa…

Jest, vrata kroz koja se ulazi u bogatstvo Kristovo jest križ. I ta su vrata tijesna. I mnogi žele doprijeti do slasti do kojih se samo kroz njih može prispjeti, ali ih je malo koji hoće da na ta vrata uđu…«

br. Mario Ivan Kralj, OCD

Oglasi

Posted on 24. siječnja 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: