Suočavanje sa samim sobom

“Dobro sjeme je: krštenje; iz ovog raste novo
cvijeće, kad dobro mislimo, govorimo, činimo, trpimo.”

o.Gerard

Evanđelje po Marku; Mk 1,7-11 Krštenje Gospodinovo

I propovijedao je: “Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.” Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Promišljanje

Jedna od stvari koje mi teško padaju jest suočavanje sa samim sobom. Pogledavši se u ogledalo, često mislim, pa dobro, zašto uvijek mora biti ovako, da se često vrtim oko nekih stvari koje nemaju veze s vezom. Da kako to, i još bolje, tko je ta osoba koju vidim u odrazu.

Ili još bolje, kad se ujutro budim, pa dobro, tko i zašto opet sve ovo. Zar mora svaki dan biti tako nekako prolazan, isprazan, dosadan. Pa zar je to život?

Dio odgovora, dao mi je Gospodin u ovom odlomku. Ovdje On sam proglašava Isusa svojim sinom. Javno. Nakon krštenja. Zanimljive li stvari!

Mjesto gdje su sve tri božanske osobe ovako prisutne. Ovo je, pa, nekako jedan od jako lijepih dijelova evanđelja. Zašto? Ta ovdje nam je objašnjeno otajstvo krštenja. Ovo je slika svakoga od nas.

Ovdje, kod krštenja, silazak Duha te Očev proglas da Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! otkriva nam u čemu je to spasenje Božje. U čemu je ono za čime svako ljudsko srce žudi. A to je da bude spoznato, prepoznato, priznato, prihvaćeno i voljeno.

Ovdje Sin to postaje, aklamacija koja je u službi da pokaže vjernima i onima koji vjeruju u Sina, da ga (Sina) Otac ljubi i da je Duh njihov poljubac.

Time, onima koji povjeruju u Sina, mi postajemo Njegovi. Krštenjem bivamo urasli u Presveto Trojstvo. Stoga se i krsti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Time mi postajemo djeca Božja.

I time se otkriva ono što jesam. Tko je ona osoba koju gledam svaki dan u zrcalu, tko je onaj koji se svako jutro budi i pita se zašto je život takva mizerija i jad.

Dijete Božje. Da, to sam ja. Dijete Božje. Ako budem kakav je bio i kakav jest Sin. Ponizan i poslušan. Onaj koji osluškuje Gospodina. Koji traži. Čovjek je tražitelj. On je onaj koji žudi, koji preže, koji nastoji dohvatiti. Dohvatiti ljubav. A to može tek kad upozna da je ljubljen.

To je poruka ovog odlomka. Gospodin te ljubi!

Stoga idi, kroči ovim svijetom s tom spoznajom! Djeluj prema njoj! Bori se za nju! Bori se za ljubav. Ustraj! Jer to, i samo to, dovest će te do onoga za što smo stvoreni. Do sjedinjenja s Gospodinom.

br.Mario Ivan

Oglasi

Posted on 11. siječnja 2015., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: