Poravnite staze Gospodnje.

Tijelo čuvajmo disanjem, a dušu pokajanjem. Ta sv. Ivan Krstitelj i Isus ovako počimaju prediku: “Poko­ru činite”! Pokora, sigurna! Pravo pokajanje i smilovanje samo Bog dijeli. Ta pokajanje pozlati zahrđalu dušu.
o.Gerard

Evanđelje:

Mk 1,1-8

2-adviento-14-fanoPočetak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.

Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’«

Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.

I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Komentar:

Krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Krštenjem smo postali članovi Crkve, postali smo Tijelo Kristovo, udovi njegova tijela. Dobili smo otpuštenje istočnog grijeha. No to je tek početak, ne kraj. Kršteni smo na početku našeg života (uglavnom) kao djeca, netko možda kao već odrasla osoba. No, poanta je u tome da još moramo raditi. Moramo nastaviti obraćenje. Glasnik pripravlja put. Put po kojem će doći Gospodin. Put koji svatko od nas mora slijediti. Put Gospodina. To je put poniznosti i poslušnosti.

Ne one poslušnosti gdje slijepo slijedimo nekoga, ne, nego poslušnost iz ljubavi. Ne poniznost koja je poniženje, jer poniznost nikad nije poniženje. Poniznost je prihvatiti ono što nam Gospodin daje, kako lijepo kaže sv. Tereza Avilska. A što nam on to daje? Evo, glas viče u pustinji da pripravimo put Gospodinu. Nalazimo se u došašću. Gospodin dolazi. Svetkovina Božjeg rođenja nam se približava. Pripravimo svoja srca na taj događaj. Radujmo se. Ali i radimo na sebi. Postanimo glasnici koji nose Gospodina u svijet.

Ovdje nam Crkva predstavlja Ivana Krstitelja kao uzor za nasljedovanje. On je sve činio za Gospodina, napustio je roditelje, živio u pustinji, slušao Glas Gospodina. Osluškivao je. Koliko ja njega osluškujem? I kako ga osluškujem? Gdje je moje srce u ovom došašću? Dali sam svjestan svog života i događaja koji se događaju oko mene? Gdje je Gospodin?

On dolazi. Ivan je to znao. Imao je vjeru. Imao je Duha Svetoga koji ga je vodio. I mi to imamo. Na krizmi smo primili Duha Svetoga. Dajmo mu da nas vodi.

Postavimo si za zadatak da budemo glasnici Božji u svijetu. Prvo da budemo glasnici sami sebi, da sebe približimo Gospodinu, recimo kroz čitanje Sv. Pisma. Ne mora to biti puno, već jedan odlomak na dan, počevši recimo od Lukinog evanđelja gdje piše o Isusovom djetinjstvu.

Samo ustrajnošću ćemo uspjeti pripraviti Gospodinu put. Tako pomažemo izgradnji Kraljevstva Božjeg. A to je nešto divno. Veliki dar ali i velika odgovornost. Budimo radosni zbog toga i kročimo ustrajno, unatoč boli i patnji, prema Gospodinu.

Oglasi

Posted on 7. prosinca 2014., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: