U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!

Prava je ljubav u tom, da podnosimo sve pogreške bližnjega, da se ne čudimo njegovim slabostima; da se poboljšamo njegovim najmanjim krepostima, uči sv. Mala Terezija.

o.Gerard

Evanđelje:

Mt 25, 14-30

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova.
Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.
Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset.
 
Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

 

Komentar:

Kod razmišljanja o ovom odlomku, koristit ću se tumačenjem mojeg najdražeg crkvenog oca, sv. Ivana Zlatoustog. On naime uspoređuje ovu prispodobu s stablima. Talenti su u biti dobra djela. Kako ih činimo i umnažamo tako dolazimo do Gospodina. Ivan Zlatousti to primjenjuje na vrt. Svatko u vrtu voli imati stabla koja rađaju krasnim plodovima, ugodna su za vidjeti, možda daju miris, ali nisu previše korisna. Plod im nije jestiv. Dok recimo, s druge strane, rado u vrtu imaju masline ili lozu, čiji plod mogu uživati i koji ih čini sretnima.

Tako je i s nama ljudima. Tko čini dobro privlači dobro. Ili kako kaže sv. Tereza Avilska, ljubav privlači ljubav. A gdje se najbolje vidi ljubav? U djelima. Učiniti nešto za drugoga. Tamo gdje prelazimo granicu koji smo si sami postavili. Granicu naše samodopadnosti i ugodnosti. Granicu koja nam priječi da postanemo ono za što smo stvoreni.

Stvoreni smo da služimo, ali ne bez nagrade. Nećemo vječno služiti. Ta sam Isus nam govori kako je gospodar nagradio one koji su mu bili vjerni. Primio ih je u svoju radost.

Kakva je to radost? To je radost zajedništva s gospodarem, blagovanje za njegovim stolom. Ulaženje u njegovu intimnost. Biti upravo, usudio bih se reći, njegov prijatelj.

A prijatelj je onoga koga ljubimo. Vidite kako je sve to povezano. Služenje nas vodi do prijateljstva, do vrijednosti koje mijenjaju naš život. Tada više nismo sluge, već postajemo ravnopravni gospodaru.

Samo ako rađamo plodom koji je za upotrebu. Plod su naša djela. Naša će nas djela osuditi ili spasiti. Čineći dobro doprinosimo da zadobijemo radost gospodara. Čineći zla djela, da budemo bačeni tamo gdje je plač i škrgut zubi. A to je izvan radosti gospodara. U očaj, tugu i jad. Nemojmo to dopustiti.

Razmislimo gdje se nalazimo u ovoj točki života. Što činimo za Gospodina a što samo za sebe?

Koliko i kako ljubim Gospodina i kako koristim slobodu i vrijeme koje mi je On darovao?

Umnažaj dobra djela te tako skupljaj blago na nebu.

To nije lako, ali je spasonosno.

Za ljubav se vrijedi žrtvovati. Upravo je to dio radosti gospodara. On nam daje priliku da postanemo njegovi prijatelji. Nemojmo to izigrati i zatvoriti se u sebe i misliti, da ja sam dobar, nikoga ne vrijeđam i nikome ne trebam i meni je dobro samom sa sobom. Tebi jest dobro, ali drugima nije dobro s tobom. Upravo tu je pogrješio sluga koji je izbačen iz zajedništva s gospodarem. On nije uvidio potrebu rizika. Rizika da ljubiš a ne budeš ljubljen od braće ljudi, rizika da ti sve propadne jer slijediš Ljubav, rizika da budeš i gladan i žedan i jadan. No, ne zauvijek, jer doći ćeš do radosti, radosti gospodara. To, upravo to jest kraljevstvo Božje, istrošiti se za ljubav. Ljubav koja mjenja svijet. Mjenja stvari. Kroz bol i patnju, jasno bez toga nema, ali zagrijana ognjem ljubavi. Promisli o tome. Pogledaj svoj život. Vjerujem da su ti najbolji trenuci oni kada ti je bilo teško i kad se izlaz nije vidio ali si išao naprijed, borio si se, jer si pred sobom imao cilj, diplomu, auto, zaposlenje, prijatelja….

Upravo te ljubav vodila. Dopusti da te ljubav vodi u svagdanjem životu i unatoč boli i patnji, ući ćeš u radost gospodara svoga. I tada, vidjet ćeš da ti sam postaješ ljubav. Postaješ ono što ljubiš. Ljubeći Gospodina postaješ kao on. To je cilj. Za tim idi i umnažaj svoja dobra djela, te svjetli u mraku. Tako ćeš steći kraljevstvo Božje.

br.Mario Ivan

Oglasi

Posted on 16. studenoga 2014., in Evanđelje. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: