Svijet

en-cana-fano

Za vjernika laika uobičajen je i naziv  »kršćanin u svijetu«.

U Bibliji pojam svijet ima pozitivno i negativno značenje.  »Svi stvorovi od kojih se on sastoji imaju u sebi nešto dvoznačno, što je istaknuto u Knjizi Mudrosti: ona ista ’voda koja je upropastila Egipćane osigurala je spasenje Izraelu‘ (Mudr 11, 5-14)«.[1] Kršćanin, prvenstveno, svijet razumijeva u pozitivnom smislu, kao Božje stvorenje, za čije je spasenje Stvoritelj  darovao svog ljubljenog Sina Jedinorođenca.  »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni«. (Iv 3, 16).

Pozitivno značenje svijeta ima dva vida:

Kozmički vid: Svijet je stvarnost svega stvorenoga (uključujući i čovjeka), sa svojim zakonitostima i nutarnjim dinamizmom razvoja.

Kulturalno-civilizacijski vid: Pojam svijet podrazumijeva sveukupnu ljudsku stvarnost, tj. društvene strukture i odnose koji ih prožimaju; povijest, kulturu – uključujući i tehniku, i politiku; zatim individualni, obiteljski, društveni i profesionalni život; kao i odgoj, obrazovanje, ekonomiju, sport, rekreaciju i sl.

»Proizašavši iz Božjih ruku, svijet trajno očituje Božju dobrotu. Bog ga je u svojoj ’mudrosti uredio kao pravu umjetninu, jedinstvenu i skladnu‘. (Izr 8, 22-31; Job 28, 25). Njegova ’moć i njegovo božanstvo time, na neki način,  postaju primjetljivima‘. (Mudr 13, 3)«. [2]evangelio-1-julio-2012-color

Negativno značenje pojma svijet u Bibliji podrazumijeva svijet kao opoziciju evanđeoske stvarnosti, kao ambijent grijeha i požude. »Ne ljubite svijet ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno – požuda tijela i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta«. (1 Iv 2, 15-16).

Zbog težnje za ovozemaljskim užitcima i radi nekih svojih sebičnih interesa, pojedinci pristajanjem uz grijeh izopačuju svoju slobodnu volju. U krivom uvjerenju da će, negirajući transcendentalnu dimenziju u svijetu i tumačenjem vremenitih stvari kao apsoluta, dokazati i postići slobodu, u stvari postaju robovi grešnih navika i postupaka.

Najveći problem nisu pojedinci zarobljeni grijehom. Strašne posljedice nastaju udruživanjem izopačenih volja u jedinstveni organizam. Ovdje pod pojmom svijet podrazumijevamo grešnu kolektivnu svijest, odnosno mentalitet grijeha, koji se uvlači u društvene institucije i strukture, i prožima ih. Posljedice ovakvog mentaliteta su zla nezamisliva zdravom razumu (bolesne ideologije, ratovi i sl.).

[1] Josip TURČINOVIĆ, Vjekoslav BAJSIĆ (ur.), Rječnik biblijske teologije, Svezak I, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1993., str. 1322.

[2] Isto, str. 1322.

Snježana  Foršek

Oglasi

Posted on 5. listopada 2014., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: