Duhovnost sv. Male Terezije

therese3

Bog je Ljubav. Put koji vodi k Ljubavi je Krist, a započinje na križu. Isus Krist je utjelovljena Božja Ljubav, koja dolazi tražiti »izgubljene ovce« i ponovo ih vratiti u »svoje stado«; spasiti ih da zauvijek ne zalutaju u tamu. Spašava ih mučeničkom smrću na križu, ljubeći ih. Ljubav je to od koje zastaje dah. Kako je uopće moguće ne povjerovati joj?

»’Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu (1 Iv 4,16).Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice izražavaju na vrlo jasan način središte kršćanske vjere: kršćansku sliku o Bogu i sliku čovjeka i njegova puta koja iz toga proizlazi. Osim toga, u tome istom retku, Ivan nam nudi, da tako kažemo, sažeti obrazac kršćanskog života… Povjerovali smo Božjoj ljubavi – tako kršćanin može izraziti svoje temeljno životno opredjeljenje«. (BENEDITK XVI., Deus caritas est (Bog je ljubav))

Bog nas je ljubio prvi i, premda nam je ostavio zapovijed ljubavi, to ustvari više i nije zapovijed u pravom smislu riječi. Kako odgovoriti na ljubav, nego ljubavlju? Zar ćemo mrziti Onoga tko je svoj život dao da bismo živjeli? Križ i danas nekima smeta i najradije bi da ga nigdje ne vide. Htjeli bi da ga mogu izbrisati, zaboraviti. Zašto? Križ nije sablazan, niti je sredstvo za zastrašivanje. Križ je i simbol i mjesto Božje Ljubavi darovane za čovjeka. Vjernike križ dira u srce. Podsjeća ih na Krista i na zapovijed ljubavi, a ni Krist, ni ljubav ne mogu se izbrisati.

Tko je upoznao Ljubav, tko Bogu daje mjesta u svome srcu, ne može mrziti svoje bližnje. Križ smeta onima koji iskorištavaju svoje bližnje za zgrtanje zemaljskog blaga: slave, ugleda, položaja, novca – bez ljubavi. Gdje je ljubav suvišna, suvišan je i križ.

»Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu nerazdvojne su; tvore jednu te istu zapovijed. Ali obje se te stvarnosti napajaju na živom izvoru ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio… Ljubav raste po ljubavi. Ljubav je »božanska« jer dolazi od Boga i sjedinjuje nas s Bogom i, po tom postupnom sjedinjenju, preobražava nas u jedno »mi«, koje nadilazi naše podjele i daje da postanemo jedno, sve dok, na kraju, Bog ne bude ’sve u svemu (1 Kor 15, 28)«.(BENEDITK XVI., Deus caritas est (Bog je ljubav))

Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica u svom srcu nosi, i naučava »znanost božanske Ljubavi«. Za nju je Bog prvenstveno dobri Bog. Terezija uvijek na prvo mjesto stavlja Milosrđe Božje, a tek onda Njegovu Pravednost.

Važno je primijetiti razboritost Male Terezije u odnosu prema izvanrednim fenomenima. Ona im ne pridaje veliku važnost. Ne želi ih, niti ih traži. Jedino što želi je vršiti Božju volju i ljubiti Boga kao što On nju ljubi.

»Premda kod nje ne treba podcijeniti niti elemente sustavnosti i intuitivne teološke sinteze, njezina teologija i duhovnost nisu neke apstraktne formulacije i teoretska razglabanja, nego više počivaju na teološko-duhovnoj intuiciji i na proživljenom iskustvu Boga. Njeno nekomplicirano prepuštanje Božjoj veličini, ljubavi i milosrđu pokazuje da za ostvarenje čovjekove – od Stvoritelja mu namijenjene – sreće ’znanje‘, premda ga ona i bez visokih škola ima u iznimnoj mjeri, nije odlučujuće, nego je odlučujuće svoju misao u svakodnevnim trenucima s pažnjom zaljubljenika naslanjati na Boga, te nošeni tom ljubavlju svoje htijenje i čine usklađivati s onim što nam se otkriva kao Njegova volja za nas i tako živeći iz snage Božje, u povezanosti s Njime i bližnjima – s Njime po bližnjima i s bližnjima po Njemu – ’teći‘ kroz vrijeme…« (Jure ZEČEVIĆ, OCD (prir.), Bit ću ljubav, Duhovne poruke najmlađe naučiteljice Crkve Terezije od Djeteta Isusa i Svegoga Lica)

Znanost božanske Ljubavi je znanost što je dobri Bog daruje poniznima i malenima. »U isti čas zatitra od veselja u Duhu Svetom te reče:’Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima‘«. (Lk 10, 21).

Središnja duhovna poruka sv. Terezije iz Lisieux-a je »mali put«. Terezijin »mali put« je jednostavno življenje svakodnevnice osjećajući se ljubljenim od Boga, svjesno pristajanje uz Ljubav i uzvraćanje ljubavlju za ljubav.

Nauk ove svetice proizlazi iz njezinog poznavanja otajstva Kraljevstva, a znanje crpi u molitvi, razmatrajući Evanđelje i iz svog osobnog iskustva Milosti.

Terezija nasljeduje Isusa u poniznosti, bezrezervnom pouzdanju i potpunom predanju Milosrdnoj Ljubavi. Njezin »mali put« je život evanđeoske jednostavnosti.

 

»Sam sam u raznim zgodama imao radost spomenuti osobu i učenje Svetice, na poseban način prigodom nezaboravnog pohoda Lisieux-a, 2. lipnja 1980., kada sam sve htio podsjetiti na slijedeće: ’O Tereziji iz Lisieux-a, može se s uvjerenjem reći da je Duh Božji dopustio njezinom srcu da izravno objavi ljudima našega vremena temeljno otajstvo, stvarnost Evanđelja (…). ’Mali put‘ jest put ’svetog djetinjstva‘. U tom putu ima nešto jedinstveno, to je genij svete Terezije iz Lisieux-a. Ima u isto vrijeme potvrda i obnova najuniverzalnije i najtemeljnije istine. Koja istina evanđeoske poruke u stvari nije najtemeljnija i najuniverzalnija od ove: Bog je naš Otac i mi smo Njegova djeca?« (IVAN PAVAO II., Divini Amoris Scientia (Znanost božanske Ljubavi))

s.Snježana Foršek, OCDS

 

Oglasi

Posted on 17. kolovoza 2014., in sv.Mala Terezija. Bookmark the permalink. Komentiraj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: